Ljubav, to ti je.
my love.
Tesko, teze, najteze.
Tako se ponekad osjecam kad pricam o tebi. Tolika milovanja suncem, samaranja vjetrom.
Da li ikad pozelis da me zagrlis, kao ja tebe. I da te nikad ne pustim, kao ti mene?!
Jutrom se probudis, zagrlis Sanu. Sunce te miluje. Sva priroda i ljubav pripadaju tebi.
Ali odjednom nema te vise, plesem sama.
Sve nase ljubavi, rastanci. Pijanstva, Suze i smijeh. Sve smo to ovdje imali, zagrljaje, poglede. Ljutnje, zaljubljenosti. Samo sjedi duso, i sanjaj. Napuni svoju dusu. Zaboravi sve lose, jer je ovdje sve tako dobro.
Ne daj da prestane.
Svu ovu ljubav koju sam tamo dozivjela, ne mogu vam opisati. Previse nedostajem sebi. Ali sav smiraj je u tebi duso.
Zato cu ostaviti par fotografija, oni koji trebaju znati vec sve znaju. Ne dajte da prestane.
Nema potrebe da pricam o otoku srece, o ljudima koji su tu ljeti i zimi. Mi znamo. I volimo.
O najbajkovitijim poljima.
Cutanjima.
Comments
Post a Comment